Kužina s pogledom, blog

cropped-prozor-s-valovima

Kužina s pogledom, blog

O blogerici

Ja, Damira Skansi, bloggerica

Neću otvarati svoj blog gastronomskih članaka i recepata ! Kasnim , zapravo, više od 10 godina kada sam započela pisati o gastronomiji i ubjeđivati urednike kako je to, ne samo, IN, već je korisno i za očuvanje kulturne baštine, za unaprijeđenje gastronomske kulture a time i ugostiteljskih usluga, turizma i ostalih grana privrede. Pa ipak, otvaram ovaj blog pritisnuta najviše poplavom prepisanih, neskuhanih i slabih recepata koji ispadaju iz svega oko nas.

Kuhanje je vrlo ozbiljna stvar : u njemu je sadržano svo naše znanje i iskustva kojima smo se napajali u našim porodicama i krajevima u kojima smo odrasli. Regijama, jer one su vjerovatno jedna od najsnažnijih odrednica tipa naše prehrane. Putovanjima i ako je bilo sreće – a ja to smatram neizmjernim bogatstvom i srećom – življenja u drugim gradovima ili zemljama. Upoznavanjem tuđih običaja, navika i načina pripremanja hrane. Uživanjem i usvajanjem svega onoga što nam se svidjelo i što je obogatilo kuhinju svake osobe koja u obilasku tržnica, seoskih gostiona, gradskih bistroa, oštarija i restorana upija znanje i bogatstvo nekog naroda i sredine.

Moj Split i Dalmacija, posebno Sinjska krajina moje majke; studij u Zagrebu i lutanje po zagorskim bregima; Ljubljana te osobito slovenski Kras, koji ujedinjuje tri velike kuhinje: talijansku, austrijsku i slovensku. I, onda, kolijevka svjetske gastronomije i kulinarstva: Italija. Desetak godina života u pokrajinama Marche, Romagnia i Emilia. Bologna : učenje i mijesenje prvih pašta u životu. Umbria sa svojim kobasicama i suhomesnatim proizvodima. Rim sa snažnim ukusima trattorija i Ostije… Sicilija, moja pasija, ne samo kulinarska u kojoj se sljubljuju talijanski i arapski utjecaji. Pa onda, opet, povratak korjenima Dalmacije koje nalazim u venecijanskoj i trevižanskoj kuhinji – uz stalno propitivanje tko je od koga nešto preuzeo… Tu je nekoliko mjeseci grčkog Soluna i mezenja po tavernama Halkidikija. I – danas, moj dom je Istra, sa savršenim spojevima domaće, talijanske i primorske kuhinje.

Što je čije? Kadkada i sama teško odgovorim pišući i kuhajući. Iz svega toga bogatstva polako se razaznaje jedna kužina s pogledom na – more i Mediteran, moju vječitu ljubav i inspiraciju. Pogled je osoban, u njemu je osim ljubavi i vlastog ukusa, sazdano svo ono učenje i uživanje.

Kitchen with a view. My way of cooking and writing about mediterranean food.

Share the Post